Tekst napisala: Dajana Krnek, pravna savjetnica Sindikata hrvatskih učitelja

S krajem nastavne godine redovito dobivamo upite naših članova koji se odnose na prestanak ugovora o radu učiteljima koji rade na određeno vrijeme i to, konkretno, učitelja zaposlenih kao „nestručnih“, dakle zaposlenih na radnom mjestu učitelja za koje ne ispunjavaju uvjete iz članka 105. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (dalje u tekstu: Zakon).

Članak 107. stavak 13. propisuje da će se, ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava propisane uvjete za zasnivanje radnog odnosa iz Zakona, niti se radni odnos zasnuje s osobom u mirovini koja ispunjava uvjete natječaja, natječaj ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete.

Dakle, kako odredba Zakona propisuje radi se o osobama koje su zaposlene na radnim mjestima za koja je raspisan natječaj i na koji se nije javila niti jedna osoba koja ispunjava propisane uvjete za zasnivanje radnog odnosa niti se radni odnos zasnovao s osobom u mirovini koja ispunjava uvjete natječaja. U pitanju su, u pravilu, deficitarna zanimanja i školama je poznato da na tržištu nema potencijalnih stručnih osoba i to prvenstveno edukacijskih rehabilitatora te učitelja matematike i fizike, a u nekim manjim gradovima i mjestima nedostaje i ostalih zanimanja. Napominjemo da su sobe koje se zapošljavaju kao „nestručne“ u najvećem broju učitelji razredne nastave.

S navedenim osobama sklapaju se ugovori o radu do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja, a najduže do 5 mjeseci. U praksi nailazimo na različite formulacije odredbe o trajanju ugovora, ali tumačenje da se takvi ugovori ne mogu sklopiti na vrijeme duže od 5 mjeseci nije sporno ni školama, ni prosvjetnoj inspekciji ni resornom ministarstvu.

Način na koji se u praksi tumači spomenuta odredba Zakona dovodi do niza problema, a koji su se osobito produbili kada je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o radu (Narodne novine br. 151/2022) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023. godine propisano ograničenje kojim se s istim radnikom smije sklopiti najviše tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme čije ukupno trajanje, uključujući i prvi ugovor, nije duže od tri godine, uz dopuštene iznimke vezano za sklapanje takvih ugovora na razdoblje duže od 3 godine. Pravne posljedice navedene odredbe na radno-pravni status predmetnih zaposlenika su enormne, međutim, resorno Ministarstvo godinu i pol dana nije našlo za shodno uskladiti odredbe posebnog Zakona s odredbama Zakona o radu te se školske ustanove u velikom broju nalaze u problemima i/ili prekršajima.

Ono što smatramo u potpunosti spornim i nezakonitim je dugogodišnja praksa škola da  navedenim zaposlenicima prestaju ugovori o radu do kraja nastavne godine, odnosno do 30. lipnja, bilo da ih škole otkazuju, raskidaju, sklapaju ugovore s klauzulama o trajanju radnog odnosa do kraja nastavne godine, neovisno o tome što nije protekao protumačeni rok od 5 mjeseci niti je raspisan natječaj, a sve temeljem, prema našim saznanjima, usmene upute iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih kako „ne postoji potreba za tim zaposlenicima za vrijeme učeničkih praznika“ te da takvi ugovori trebaju prestati.

Moramo spomenuti i odredbe samog Zakona o radu koji jasno propisuje kako je poslodavac dužan radniku koji je kod njega zaposlen na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme osigurati iste uvjete rada kao i radniku koji je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme kod istog poslodavca.

Praksa u školama

O čemu se konkretno radi i zašto je prethodno navedena praksa, prema našem mišljenju, sporna, štetna i, smatramo u potpunosti nezakonita i diskriminatorna.

U praksi to funkcionira, u pravilu, na sljedeći način. S osobom koja ne ispunjavaju posebne uvjete za zasnivanje radnog odnosa, koja se kolokvijalno naziva nestručna osoba (dalje u tekstu: „nestručna osoba“), s početkom školske godine zasniva se radni odnos do 60 dana, u kojem se periodu provodi natječajni postupak, a na koji se ne javljaju stručne osobe te se radni odnos zasniva s „nestručnom osobom“ ugovorom o radu na određeno vrijeme do zasnivanja radnog odnosa na temelju ponovljenog natječaja, a najduže do 5 mjeseci. Prije isteka tih 5 mjeseci ponavlja se natječaj na koji se ponovno ne javljaju stručne osobe te se s „nestručnom“ osobom ponovno zasniva novi radni odnos na određeno vrijeme i tu dolazimo do spornog detalja. Naime, kako ugovor na novih 5 mjeseci ističe otprilike u srpnju ili kolovozu, a škole su, prema informacijama koje imamo, dobile usmenu uputu iz resornog Ministarstva kako „ne postoji potreba za tim zaposlenicima za vrijeme učeničkih praznika“, škole na različite načine reguliraju odredbe tih ugovora na određeno vrijeme o prestanku radnog odnosa ili čak otkazuju te ugovore, a sve kako bi isti, sukladno dobivenoj uputi, prestali do otprilike 30. lipnja tekuće godine. Ti zaposlenici često i po prestanku radnog odnosa odrađuju određene radne obveze vezane za završetak, ali i početak nove školske godine, ne ostvaruju pravo na korištenje godišnjeg odmora i sva druga prava koja pripadaju zaposlenicima u radnom odnosu, prijavljuju se na Hrvatski zavod za zapošljavanje preko ljeta te žive u neizvjesnosti hoće li pronaći posao s početkom nove školske godine. U pravilu se radi o dugogodišnjim zaposlenicima škole koji su se dokazali kao vrsni radnici i koji svoj posao rade profesionalno i odgovorno.

S druge strane, škole imaju potrebu za zaposlenicima jer, kao što je već rečeno, radi se o deficitarnim zanimanjima i škole su u stalnoj strepnji hoće li im se itko uopće javiti s početkom nove školske godine na rad, a kako bi mogli organizirati redoviti početak nastavne godine.

Praksa Ustavnog suda

Često nam se javljaju članovi i žale se kako ne mogu ostvariti neka prava iz kolektivnih ugovora zbog tzv. usmenih tumačenja i uputa iz MZOM-a kojih se, iako nisu popraćena pisanim dopisom, ravnatelji škola drže kao obvezujućih. Vezano za navedenu problematiku upućujemo na Odluku Ustavnog suda RH broj U-III-702/2009 od 22. svibnja 2013. godine (Narodne novine, br. 69/2013), točnije Izdvojeno mišljenje nesuglasno s Odlukom U-III-702/2009 tadašnje predsjednice Ustavnog suda prof. dr. sc. Jasne Omejec. U istoj je problematizirano zapošljavanje vjeroučitelja u javnom školskom sustavu RH čija se „pravna osnova“ nalazila u javnosti nepoznatoj internoj obavijesti od 15. lipnja 2000. godine koju je nadležno ministarstvo u obliku okružnice dostavilo nadležnim uredima u županijama i Gradu Zagrebu. Navedena problematika u međuvremenu je riješena izmjenama Zakona, ali ono što je bitno za ovaj članak je iznesena pravna argumentacija sutkinje Omejec. Iako čitavo Izdvojeno mišljenje sadrži iznimno vrijednu i dobro argumentiranu analizu predmetnoga pravnog problema za potrebe ovog rada zadržati ćemo se samo na dijelovima koji su nama relevantni za ovaj rad. Tako sutkinja Omejec navodi:

„U demokratskom društvu utemeljenom na vladavini prava duboko je protuustavno nalagati javnim školama da su »dužne postupati« na temelju (neobjavljene) interne obavijesti jer ona nema i ne smije imati nikakvu pravnu snagu i ne proizvodi i ne smije proizvoditi nikakve pravne učinke. Isto tako, duboko je protuustavno radnopravni status građanina učiniti ovisnim o takvoj obavijesti. Neustavnost koja izvire iz nepristupačnosti (nedostupnosti) takve interne obavijesti i nepostojanja bilo kakvih pravnih sredstava zaštite protiv nje nije potrebno posebno obrazlagati.“

Vezano uz propust Ministarstva da lex specialis uskladi sa Zakonom o radu te time izravno, osim školama, čini izravnu štetu i svim navedenim zaposlenicima s ugovorima na određeno te ih dovodi u diskriminiran položaj i teško krši njihovo ustavno pravo na zaštitu osobnog života i pravo na rad citiramo sutkinju Omejec iz istog Izdvojenog mišljenja:

„U svojstvu sutkinje Ustavnog suda dužna sam reći: ni podnositelj ustavne tužbe ni bilo koji drugi pojedinac u Republici Hrvatskoj ne smije trpjeti štetne posljedice propusta države. To je principijelno stajalište koje polazi od primarne obveze države da svojim građanima osigura pristupačan, siguran, predvidljiv i izvjestan okvir za njihovo ponašanje.“

Zaključak

Mišljenja smo iščitavajući navedenu odredbu članka 107. stavka 13. Zakona kako se ista treba tumačiti na način da se takvi ugovori sklapaju „na određeno vrijeme do zasnivanja radnog odnosa s osobom koja ispunjava uvjete propisane člankom 105. Zakona na osnovi javnog natječaja“. Naime, rok od 5 mjeseci propisan je kao obveza školske ustanove da ponovi natječaj, a ne kao obveza škole da se ugovori o radu na određeno vrijeme sklapaju do 5 mjeseci s tim zaposlenicima. Tada bi iz odredbe ugovora o radu o trajanju radnog odnosa jasno proizlazilo da „nestručnom“ zaposleniku ugovor o radu prestaje kada se temeljem javnog natječaja zasnuje radni odnos sa „stručnim“ zaposlenikom kako to, prema našem mišljenju, i propisuje Zakon o odgoju i obrazovanju, ili pod drugim okolnostima koje propisuju važeći propisi.

Napominjemo da neki „nestručni“ učitelji na takav način rade godinama, čak i po 10 i više godina (npr. učitelji matematike i fizike na otocima, edukacijski-rehabilitatori i dr.)

Iz svega navedenoga u potpunosti je jasno kao je iznesena problematika duboko zabrinjavajuća i predstavlja teško kršenje ustavnih i zakonskih prava zaposlenika koji su se našli u predmetnoj situaciji, neki i dugi niz godina. Ujedno je nesporno da se radi o zaposlenicima koji su neophodni za redovito odvijanje odgojno-obrazovnog procesa u osnovnoškolskim ustanovama.

Prethodno elaborirani problem zahtijeva hitnu intervenciju i uređenje od strane resornog Ministarstva, a s obzirom na to da se približava kraj nastavne godine s kojim se aktualizira prestanak takvih ugovora o radu.