14. PROSINCA 2020.
COVID u školama?

ZA OBJEKTIVNU PROCJENU POTREBNI SU OBJEKTIVNI POKAZATELJI

Odluka o zatvaranju škola, odnosno prelazak na C model nastave, svakako bi trebala biti donesena sukladno stvarnim pokazateljima transmisije po školama, tj. preciznim podatcima o broju zaraženih te sukladno uvjetima i mogućnosti provođenja epidemioloških mjera u svakoj pojedinoj školi.

Kad govorimo o preciznim podatcima, oni bi trebali podrazumijevati točno određenu proceduru i ujednačenu praksu dijagnostike COVID-a kod učenika, pogotovo onih najmlađih. Naime, svjedočimo tome da se relativno mali broj tih učenika s respiratornim simptomima šalje na testiranje na COVID. Najčešće se na testiranje upućuju učenici čiji su stariji članovi kućanstva pozitivni na COVID. Također, u praksi je prisutna izrazita neujednačenost u izricanju mjera samoizolacije za razrede u kojima se pojavi COVID. Svjedočimo i neusklađenosti pri određivanju duljine provedbe mjera samoizolacije između epidemiologa, liječnika školske medicine i obiteljskih liječnika. Sve su to pokazatelji očite neorganiziranosti i nedostatka konkretnih i preciznih postupaka, kojih bi se trebali pridržavati svi.

Da uvjeti i mogućnosti provođenja propisanih epidemioloških mjera u svakoj pojedinoj školi nisu jednaki te da učinkovita provedba mjera, koja bi omogućila višu razinu sigurnosti za učenike i zaposlenike, nije moguća, govore i podatci o broju odobrenja za dodatnim zapošljavanjem spremačica koje je i sam MZO potvrdio. Dakle, nemaju sve ustanove ni minimalne, a kamoli optimalne, uvjete za provedbu epidemioloških mjera. Činjenica jest da postoje škole u kojima se nastavni proces odvija u vrlo upitnim zdravstveno-higijenskim uvjetima.

Sve ovo govori u prilog sve  prisutnijoj tezi da podatci o broju zaraženih učenika i zaposlenika u školama nisu vjerodostojni. U prilog tome govori i odluka po kojoj sve srednje škole prelaze na C model, da će u nekim županijama tako raditi i predmetna nastava u osnovnim školama, a u nekima se nastava već i odvija po tom modelu. U prilog tome govore i posljednje reakcije na objavu rezultata antigenskog testiranja u 12 zagrebačkih škola. Do nas ne prestaju pristizati reakcije s terena o stanju u školama, kako od strane roditelja, tako i od strane zaposlenika. Iako se u nekim školama, u kojima je provedeno istraživanje, podatci o zaraženima djelomično poklapaju sa stvarnim stanjem te širenje zaraze nije poprimilo velike razmjere, u većini škola to ipak nije slučaj. Naime, zanimljivo je da su neke od škola u kojima, prema objavljenim podatcima, nije bilo osoba pozitivnih na COVID, već sljedećeg dana objavile da prelaze na online nastavu zbog velikog broja učenika i zaposlenika u samoizolaciji.

Ujedno, od mnogih roditelja dolaze pritužbe da kada se kod dijela učenika istog razrednog odjela pojavi temperatura,  djeca se šalju kućama bez obveze testiranja. Mnogi roditelji, zabrinuti za zdravlje članova obitelji, samoinicijativno djecu odvode na testiranje, ali uvijek ostaje znatan broj učenika koji nisu testirani, ne smatraju se zaraženima, ali su sasvim sigurno, u slučaju zaraze, bili prijenosnici.

Zabrinjavajuća je i informacija da se od zaposlenika škola prikrivaju ili ne dolaze na vrijeme podatci o razlozima samoizolacije njihovih kolega pa oni ne znaju jesu li kontakt oboljele osobe ili kontakt osobe u samoizolaciji što znatno utječe na širenje zaraze među populacijom.

Ovakav način funkcioniranja sasvim sigurno ne pridonosi smirivanju pandemije, naprotiv! Provođenje točno određene, ujednačene prakse, testiranja i dijagnosticiranja svakako bi doprinijela uspješnijem rezultatu u borbi s COVID-om.

Naravno da ništa ne može nadomjestiti nastavu u školi te da postoje mnogi problemi s provođenjem online nastave od slabe/nikakve internatske veze, nedostatka računala (osobito u obiteljima s više djece), nepostojanja mirnog kutka odnosno različitih socio-ekonomskih uvjeta za pojedine učenike, nedostatka socijalizacije odnosno osobnog kontakta s kolegama i učiteljem koji je nenadomjestiv. No, prikrivanje stvarnih podataka, odnosno zatvaranje očiju pred aktualnom situacijom, doista nema smisla, osobito ako se uzme u obzir da stvarnom stanju u školama svjedoče mnogi roditelji, učenici i zaposlenici.