POLITIČKA PROGNOZA VREMENA
Kako iz Vlade RH najavljuju da nije vrijeme za rastrošnost te da je upitno povećanje osnovice od 4% zaposlenicima u javnim službama, to Vladu RH podsjećamo da je upravo ona 29. svibnja ove godine, odnosno u vrijeme već izmijenjenih gospodarskih okolnosti, sklopila Sporazum kojim se prolongira povećanje rasta osnovice za zaposlenike u javnim službama te isti sada ne može doći u pitanje jer bi to bilo protuustavno. No, ukoliko se Vlada RH odluči na takav potez, u narednom periodu može očekivati pljusak tužbi koji će državu s kamatama stajati mnogo više nego dobrovoljna isplata ugovorenog te, u tom slučaju, nadležni ministri itekako podliježu odgovornosti i to onoj fiskalnoj.
I ne samo da se očekuje rast tlaka zbog nezadovoljstva građana, nesigurnosti pravne države i ovisnosti sudstva o političkoj prognozi, pravo je vrijeme i za sudske tužbe po još jednoj osnovi. Tako svi zaposlenici javnih tužbi mogu do siječnja 2021. godine, podnijeti tužbe radi neisplaćenog dijela osnovice za 14 plaća i to za razdoblje od prosinca 2015. godine do siječnja 2017. godine, a sve sukladno Sporazumu kojim su se zaposlenici u vrijeme prošle krize solidarizirali i povećanja odgodili za buduća bolja vremena koja su nastupila u prosincu 2015. godine. No Vlada svojim postupcima dosljedno pokazuje koliko „cijeni“ solidariziranje za vrijeme krize jer svoje obveze u potpunosti osporava kada iste dolaze na naplatu. Stoga je idealno vrijeme da nam sudstvo pokaže koliko je neovisno. No, to smo već imali priliku vidjeti na gorkom i skupom iskustvu s tužbama za isplatu dijela jubilarne nagrade za 2013. godinu kada su određeni suci, nakon više od 350 presuda donesenih u korist zaposlenika, iste počeli masovno odbijati, iako su predmeti biti pravno i činjenično istovjetni. Da apsurd bude veći, na takvu naknadnu praksu sudova, ulagali smo revizije koje su bile odbačene, no prema revizijama koje su podnijele škole (kao tuženici), isti se sud ipak upustio u raspravljanje. Nakon toga VSRH je u konačnici obio te revizije te time samo indirektno potvrdio da smo bili u pravu. Također smo podnosili i ustavne tužbe koje su, u početku sve bile odbačene, Ustavni sud RH ipak donio odluku kojom je potvrdio naše stajalište, no sve to nakon zastare roka za utuživanje. Sve navedeno govori u prilog tome da postoji veliko pitanje pravne (ne)sigurnosti i to ne samo za zaposlenike škola, već za sve građane u Republici Hrvatskoj i to je jedina dosljednost kojoj svjedočimo.
Upravo prema dosadašnjoj sudskoj praksi (po tužbama zaposlenika javnih službi za 6%), SVI su županijskih sudovi u RH, presudili u korist zaposlenika pa je time sudska praksa očigledno ujednačena. No Vrhovni sud Republike Hrvatske (u nastavku: VSRH) tvrdi suprotno pa tako glasnogovornik predmetnog suda javno iznosi činjenicu da je praksa drugostupanjskih (županijskih) sudova neujednačena te upravo tu činjenicu navodi kao razlog dopuštanja revizije (kao pravnog lijeka kojim VSRH, između ostalog, ujednačava neujednačenu sudsku praksu).
Tako je VSRH, 22. travnja 2020. godine, donio rješenje kojim je Republici Hrvatskoj dopustio podnošenje revizije i to na pravomoćnu presudu donesenu u korist zaposlenika na Županijskom sudu u Zagrebu, iako, kako smo ranije naveli, nema negativne, a time niti neujednačene prakse.
Naime, tijekom sudskog spora svaka strana u postupku prilaže dokaze koji joj idu u prilog. No neobično je da niti jedan tuženik ni umješač na strani tuženika (odnosno RH zastupana po DORH-u) nije dostavio u spis tu negativnu praksu, odnosno praksu na koju se poziva glasnogovornik VSRH. Zašto? Ukoliko takva praksa postoji, valjda bi se netko dosjetio dostaviti ju u spis. Sudeći po svemu navedenome, svatko može zaključiti da tu nešto „ne štima“.
Stoga, zaposlenici javnih službi imaju pravo znati o kojim se to negativnim drugostupanjskim presudama radi (ukoliko one postoje) te ovim putem javno pozivamo DORH i VSRH (kad već glasnogovornik iznosi podatak da na razini drugostupanjskih sudova postoji neujednačena praksa te javno objavljuje podatke o dopuštanju revizije), da, isto tako, javno odgovore koja je to točno različita praksa drugostupanjskih sudova, i ukoliko postoji, zašto ju ne prilažu kao dokaz u mnogobrojnim sporovima u tijeku, a o čemu između ostalog, ovisi i stav mnogih zaposlenika hoće li pokretati tužbe. I dok glasnogovornik VSRH Željko Pajalić javno tvrdi da postoji neujednačena sudska praksa drugostupanjskih (županijskih) sudova, a samim time i potreba za ujednačavanjem, na VSRH se, u isto vrijeme, događaju pravni apsurdi. Tako je, u tom jednom predmetu, prijedlog za dopuštenje revizije usvojen, dok se u drugom, identičnom predmetu, takav prijedlog odbacuje, iako je podnesen nakon toga, od iste osobe (državne odvjetnice u Zagrebu) i doslovno je identičnog sadržaja! Stoga se postavlja i dodatno pitanje hoće li VSRH ujednačavati praksu koja je već ujednačena ili će ujednačavati svoju vlastitu praksu? Pa tako, dok VSRH želi ujednačavati ujednačeno, u isto vrijeme ne može ujednačiti sam sebe. U svakom slučaju, politička prognoza vremena nije dobra. Stoga u narednom razdoblju očekujemo pljusak nezadovoljstva građana kojima je dosta pravne nesigurnosti i političkog uplitanja u svaku poru ovog društva pa tako i u sudstvo.
MEDIJSKE OBJAVE:
https://vijesti.hrt.hr/676357/sindikat-ucitelja-prijeti-vladi-tuzbama-ako-ne-poveca-osnovicu
https://ucenici.com/sindikat-hrvatskih-ucitelja-prijeti-vladi-tuzbama-ako-ne-poveca-osnovicu/
